|
Uganuće gležnja
Ozljeda uganuća gležnja podrazumijeva ligamentarne ozljede
koje su izazvane silama istezanja pri čemu dolazi do nepotpunog odvajanja
zglobnih površina koje se vrate u svoj normalni položaj.
Uganuće gležnja
Najčešće nastaje prilikom inverzije stopala u položaju
plantarne fleksije i to prilikom doskoka na stopalo drugog igrača ili krivim
doskokom na tlo, pri čemu dolazi do ozljede prednje talofibularne sveze i anterolateralnog
dijela zglobne čahure. Everzione ozljede su rjeđe, nastaju kada igrač padne ili
stane na vanjsku stranu tuđeg stopala pri čemu dolazi do vanjske rotacije
stopala i everzije, te do ozljede deltoidnog ligamenta.
Uganuće se gradira u 3 stupnja. U prvi stupanj ubrajaju se
ozljede kod kojih dolazi do istegnuća ligamenata , ali bez makroskopski
vidljivih oštećenja. Očituje se edemom, bolnom osjetljivošću na palpaciju. Nema
nestabilnosti zgloba ni gubitka pokretljivosti. U drugi stupanj ubrajaju se ozljede kod kojih dolazi do
djelomične makroskopske rupture ligamenata, a očituje se edemom, bolnošću,
laganom nestabilnošću zgloba i slabijom pokretljivosti. Kod trećeg stupnja nalazimo rupturu ligamenata sa oteklinom,
hemoragijom i bolnošću uz znatnu nestabilnost zgloba.
Nakon pojave ozljede igrača se udaljava iz igre, te se
primjenjuju osnovni principi zbrinjavanja sportskih ozljeda na terenu RICE.
Ligamentarne ozljede prvog i drugog stupnja liječe se neoperativno, metodama
fizioterapije, dok se u liječenju trećeg stupnja preporuča operativno
liječenje.
Distorzija koljena
Distorzija koljena ozljeda je pri kojoj dolazi do istegnuća,
djelomične ili potpune rupture jednog ili više ligamenata.
Distorzija koljena (ozljeda prednjeg križnog ligamenta)
U košarci se najčešće radi o ozljedi prednjeg križnog
ligamenta, te medijalnog kolateralnog ligamenta. Ozljede
prednjeg križnog ligamenta nastaju prilikom naglih zaustavljanja, okreta,
iznenadnih promjena smjerova, pri hiperekstenziji koljenskog zgloba i kod
direktnog udarca u kondile femura, dok ozljede medijalnog kolateralnog
ligamenta nastaju prilikom udarca suigrača u vanjsku stranu koljena u
semifleksiji kada je stopalo fiksirano za podlogu (košarkaški stav).
Simptomi
uganuća koljena ovise o stupnju ozljede, te o vrsti ozlijeđenog ligamenta.
Istegnuće se očituje edemom, bolnošću, uz očuvanu pokretljivost zgloba,
djelomično napuknuće očituje se edemom, bolnošću, nestabilnošću zgloba te
nemogućnošću potpune ekstenzije koljena, dok se potpuno puknuće očituje edemom, snažnom boli, te jako
izraženim osjećajem nestabilnosti koljena pri pokušaju hoda.
Liječenje
prvog i drugog stupnja je neoperativno, dok se za treći stupanj preporuča
operativno liječenje.
Prevencija ozljeda
Prevenciji
ozljeda u košarci mora se pridonijeti najviše pažnje, jer se provođenjem
preventivnih postupaka može u znatnoj mjeri smanjiti mogućnost nastanka
ozljeda. Ona se mora sastojati od učenja i treniranja sportaša pravilnoj igri, tehnici i ponašanju,
podizanju i održavanju visoke tjelesne kondicije, te opskrbljivanja dobrom opremom
i što boljim terenima. Briga
o sportašu, planiranje i programiranje transformacijskih procesa i sprječavanje
ozljeđivanja provodi se u timu stručnjaka koji najčešće čine trener, liječnik,
fizioterapeut, psiholog. Za prevenciju nastanka sportskih ozljeda važno je da
svaki član tima poznaje karakteristike košarke kao sporta, zahtjeve koja ona
ima za igrača, učestalost, tip, lokalizaciju i mehanizam nastanka ozljeda. Uloga
fizioterapeuta u zdravstvenom timu je pružanje prve pomoći, rehabilitacija, te
prevencija ozljeda. Preventivno djelovanje fizioterapeuta u klubu od velike je
važnosti jer se metodama fizioterapije može uvelike smanjiti broj ozljeda ili
spriječiti njihov nastanak. Jedan
od najčešćih postupaka koje provodi u svrhu prevencije nastanka ozljeda je
sportska masaža koja može biti pripremajuća i relaksirajuća. Sportska masaža
pomaže poboljšanju tjelesnih sposobnosti kod treninga ili natjecanja, a izvodi
se prije, za vrijeme i poslije treninga ili natjecanja. Pospješuje zagrijavanje
radi pojačane cirkulacije, te time olakšava sam trening ili natjecanje.
U
prevenciji nastanka sportskih ozljeda važne su vježbe zagrijavanja i vježbe
istezanja. Vježbe
zagrijavanja imaju važnu ulogu u srčano krvožilnoj i mišićno koštanoj pripremi organizma za napore koji ga čekaju.
Učinci vježbi zagrijavanja su: prevencija ozljeda (hladni mišići s niskom
krvnom saturacijom podložniji su ozljedama nego topliji mišići), poboljšana
pokretljivost zglobova, smanjen otpor mišića i zglobova te veća tolerancija
mišića i vezivnog tkiva pri njihovom istezanju za vrijeme jakih kontrakcija
tijekom natjecanja i treninga. Nakon zagrijavanja slijedi istezanje. Uz
trenera, fizioterapeut najčešće provodi te vježbe i educira sportaša njihovom
pravilnom izvođenju. Vježbe istezanja koriste se za poboljšanje fizičkih
sposobnosti, cirkulacije, povećanje opsega pokreta, smanjenje mišićne napetosti
i bolnosti, sprečavanje nastanka ozljeda, te za psihofizičku relaksaciju.
Vježbe istezanja specifične su za svaki sport ,npr. u košarci su to vježbe
kojima istežemo mišićne skupine koje su maksimalno uključene u pokrete
košarkaša za vrijeme napora. Vježbe istezanja trebale bi se provoditi prije i poslije
treninga, utakmice.
Važnu ulogu u prevenciji nastanka sportskih ozljeda ima sportska
obuća, koja mora biti prilagođena aktivnosti, stopalu i posturalnoj adaptaciji
organizma. Sportska obuća ima važnu ulogu u apsorpciji udaraca na stopalo,
potkoljenicu, leđa. Ona ne bi smjela fiksirati stopalo previše za podlogu, ali
isto tako treba dovoljno učvrstiti stopalo da ne dođe do klizanja. Sportskom
obućom i dodatnim pomagalima možemo utjecati na biomehaničke probleme sportaša
koji mogu biti uzrok nastanka ozljeda u košarci.
U pripremi sportaša za aktivnost koristi se bandažiranje,
odnosno podvezivanje, fiksiranje tj. učvršćivanje određenih dijelova tijela s
pomoću posebnih flastera. Bandaže se najčešće koriste u prevenciji nastanka
ozljeda zglobova ili se koriste nakon rehabilitacije u svrhu sprečavanja
ponovne pojave ozljede. Uz bandaže u svrhu prevencije nastanka ozljeda koriste
se ortoze i steznici.
Proces bandažiranja gležnja
Ukoliko je do ozljede već došlo prevencija treba biti
usmjerena na to da se ona ponovo ne pojavi. U slučaju uganuća gležnja i koljena
prevencija se treba sastojati od provođenja kvalitetnog rehabilitacijskog
programa, sprečavanja preranog vraćanja maksimalnom opterećenju na način
postepenog povećanja intenziteta treninga, provođenja dopunskog programa
vježbanja ozlijeđenog područja i donjih ekstremiteta (propriocepcija, jačanje,
istezanje), primjena bandaža, ortoza, steznika ukoliko je zglob nestabilan, primjene
kvalitetnog zagrijavanja i istezanja.
Slični sadržaji:
|