Naslovnica arrow Kineziologija arrow - Kineziološka antropologija arrow Karakteristike uzrasta školskog djeteta 21 Listopad 2014  
Dodajte stranicu u favorite
Pretraži Sport Formu
Advertisement
Administrator
Sport forma SHOP
DVD-i Elektromišićni stimulatori Pulsmetri Power Lung trenažeri

Lista Svih Proizvoda


Napredno Pretraživanje
Košarica
Košarica je trenutno prazna.
Karakteristike uzrasta školskog djeteta Ispis E-mail
Autor: Danijel Paradžik, prof., www.unisport-sporty.com   
Ponedjeljak, 16 Lipanj 2008

Pojmovi rast i razvoj djeteta uključuju mnoge elemente, od onih na molekulskoj osnovi, do onih koji čine sastavni dio života odrasla čovjeka, kao što su njegova društvena prilagodba, kulturna nadgradnja, pa i politička aktivnost. Dok se pojam rast vezuje za procese kvantitativnog povećanja dimenzija i mase jedinke u cjelini kao i pojedinih njenih dijelova, do tada je pojam razvoj vezan za kvalitativne promjene uslijed sazrijevanja funkcije i strukture pojedinih organa ili sustava. Od oplodnje do zrelosti procesi rasta i razvoja teku u izvanrednom skladu koji je jedinstven za svaku jedinku, a ovisan je ne samo o poruci dobivenoj nasljeđem kroz roditeljske gene, nego i o djelovanju vanjskih faktora.

 

Srednje djetinjstvo

 
Doba ulaska u dječji vrtić i prve školske godine do adolescencije (5-12 god.) čine tzv. srednje djetinjstvo. Osnovne promjene  i vodeće aktivnosti djeteta u tom uzrastu vezane su za novu motivaciju – početak školovanja i učenje koje kroz nova, obogaćena, proširena i produbljena saznanja donosi veću odgovornost djeteta prema školskim i drugim obavezama, ali i radost zbog postignutog uspjeha. Uspjeh obično prati i priznanje ne samo u krugu obitelji nego i među školskim kolegama i u široj zajednici u kojoj dijete živi. Osnovni parametri tjelesnog razvoja su visina i težina tijela, te njihove strukturne komponente: mišićna masa, i masno tkivo. Analizom ovih komponenti može se utvrditi i tempo razvoja tjelesne građe.

Visina je osnovni parametar nivoa i tempa razvoja tjelesne građe. Rast u visinu se ne odvija ujednačeno. Srednje vrijednosti visine tijela pokazuju značajne razlike u međugodišnjim priraštajima uopće, ali i individualno. Postoje značajne razlike u srednjim vrijednostima visine tijela kod djece i omladine iz različitih geografskih sredina.

Težina tijela je također osnovni parametar nivoa i tempa razvoja tjelesne građe, ali ona spada u tzv. dinamičko - promjenljivu dimenziju, jer je podložna utjecajima sredine i  može pokazivati velike varijacije, pa čak i u toku dana.

Mišićna masa je jedna od značajnih komponenti ukupne mase tijela, te je ujedno i limitirajući faktor u ispoljavanju motoričke spremnosti.

Koštana masa je u značajnoj korelaciji sa mišićnom masom. Ona omogućava svakom organizmu hodati, trčati skakati itd.

 Dječji rast u visinu je usporen. Jedino donji udovi nešto brže rastu. Svi organski sustavi se usavršavaju u građi i funkciji.

Fizički rast djeteta u srednjem djetinjstvu je relativno stalan:  svake godine ono dobiva oko 3.5 kg na težini i 6 cm na visini. Opseg glave povećava se sporo, tako da između 5.  i 12. godine naraste od 51 do 54 cm. Visina djeteta pokazuje stalni ravnomjeran porast do 10. godine u djevojčica i 12. godine u dječaka kada dolazi do pred adolescentnog ubrzanja rasta. Za to razdoblje karakteristična je i pred pubertetska debljina koja u dječaka nestaje tokom adolescencije, a u djevojčica često ostaje.

Koštani sustavi posebno kralježnica i stopala, zahtijeva pažnju tijekom školovanja: ispravljanje kralježnice, nježna muskulatura, nepravilan položaj pri sjedenju u klupi lako dovode do ranih promjena (deformacija) koje se moraju ispravljati vježbama. U ovom razdoblju posebno pred njegov kraj, i fizičke aktivnosti postaju osmišljenije, pa i igra dobiva određenu svrhu. Razvijaju se sklonosti prema pothvatima koji zahtijevaju posebnu motornu i mišićnu spretnost, te zanimanje za sport – tenis, plivanje košarku nogomet itd. Funkcija mišićnog i koštanog aparata je stabilnija i pokazuje veću snagu nego kod predškolske djece. Sedmogodišnje dijete lako podnosi šetnju i do 1 sat, a da ne osjeća potrebu za odmorom.  Pred kraj mlađeg  školskog doba kralježnica prima svoju definitivnu formu.  Zato ne valja djecu opterećivati mirnim stajanjem ili dugotrajnim sjedenjem u istom položaju, ili nošenjem tereta.  Savitljivost kralježnice krije u sebi dvije suprotnosti. Prva karakteristika  je pozitivna, što upravo savitljivost omogućava najraznovrsnije pokrete. I naša nastojanja trebaju ići u tom periodu kada okoštavanje nije završeno. Isto tako, treba njegovati i održavati odgovarajuću čvrstinu, tj. jačati aktivne i pasivne stabilizatore kralježnice (mišiće, zglobove i ligamente).

Na osnovu longitudinalne studije promjena visine tijela (Bayley, iz Sinclair-a) osoba od 1-18. godina života, dobiveni su podaci o procentualnom iznosu visine tijela, u svakoj godini u ovom razdoblju, od definitivne visine tijela u zrelom dobu (tablica 1).

 

 

Na osnovu ovih podataka, moguće je za svaku osobu određenog kronološkog uzrasta u ovom razdoblju orijentaciono izračunati vrijednost za očekivanu definitivnu visinu tijela koju će dostići u zrelom dobu.  Na primjer, ako dječak kada napuni 10 godina ima visinu tijela 135,3 cm, a u toj godini je to 78% od definitivne visine u zrelom dobu, onda se može očekivati da će kao odrastao imati 135.3 x 100 = 173,5 cm. Računati proporciju

Visina tijela dostignuta u raznim godinama života, izražena u procentima od konačne visine u doba odraslog (Bayley, iz Sinclair-a)

 

Računanje proporcije

10 godine  naraste 78 %

135 cm   iznosi 78 %

135 /78  jednako  x : 100

78 x  X     jednako   135 x 100

78 x X  jednako 13500

1350 /78  jednako 173,5

 

 

VISINA I TEŽINA ZDRAVOG DJETETA (po BROWAN-u, DAHLBERG-u I CICHTENSTEIN-u
 

VISINA I TEŽINA ZDRAVOG DJETETA (po BROWAN-u, DAHLBERG-u I CICHTENSTEIN-u

 

Krajem ovog perioda u djece se javljaju razlike u tipu disanja u zavisnosti od spola. U muške djece naglašava se trbušni, a u ženske djece grudni tip disanja. Frekvencija disanja se postepeno smanjuje na 20 u minutu. Vitalni kapacitet raste od 1200-1300 cm3 na početku, do 2000-2100 cm3 na kraju ovog perioda. Arterijski krvni tlak se postepeno povećava, a frekvencija srca i dalje smanjuje i krajem ovog perioda iznosi oko 90 u minutu. Funkcionalne mogućnosti srca postaju postepeno sve veće. Pri maksimalnom opterećenju postepeno se povećavaju vrijednosti maksimalne plućne ventilacije (na 60-70 lit/min.) i maksimalne potrošnje kisika(na 1,7-2 lit/min.).

Razvoj muskulature se intenzivira u uzrastu od 8-10 godina. Neprekidno rastu pokretačka snaga, brzina kontrakcije i muskulature Čini 27% cjelokupne tjelesne težine. Odnos mišićne mase prema cjelokupnoj tjelesnoj masi mijenja se tijekom života. Kod djece je muskulatura prema općoj tjelesnoj masi znatno manja nego kod odraslih. Težina muskulature kod novorođenčeta orijentacijski iznosi 23.3% cjelokupne težine tijela, oko 8. godine dostiže 27,2%, u 15-16. godini 32,6%. a u 17-18. godini dostiže u muškarca preko 40% (Letumov). Srce i dalje zaostaje za porastom cjelokupne tjelesne mase. Ovaj nesklad je najviše izražen u uzrastu od 10 godina. Frekvencija srčanog rada se znatno usporava (90 udara/min, u 7. godini, 82 udara/min, u 12. godini) i akcija postaje sve više ritmična. Razlike u frekvenciji pulsa između spolova nastaju u 7-8. godini, puls kod dječaka postaje sporiji.  Sistolički i minutni obim srca nešto rastu. Mreža krvnih sudova je relativno sužena u odnosu na kapacitet srca, što uvjetuje, ponekad, porast arterijskog krvnog tlaka. Međutim, velika frekvencija srčanog rada i brza cirkulacija osiguravaju dobro snabdijevanje tkiva kisikom.  U uzrastu 7-11 godina više se razvijaju vlakna koja ubrzavaju srčani rad (simpatička) od onih nervnih vlakana koja usporavaju srčani rad (parasimpatička). Pri maksimalnim tjelesnim naprezanjima frekvencija srčanog rada je prosječno nešto preko 180, po nekim autorima oko 200 udara u minutu. Plućna ventilacija mijenja kvalitetu, disanje postaje manje učestalo a produbljeno. Kod dječaka dišni aparat se brže razvija nego kod djevojčica.  

Iz tablice 3 se vidi da se frekvencija disanja, koja je kod novorođenčeta u mirovanju iznosi 55. postepeno snižava da bi kod odraslog u mirovanju dostigla vrijednost oko 15 udisaja u minutu. S druge strane, udisajni zrak (udisajni volumen), odnosno ona količina zraka koja uđe u dišne organe pri jednom udahu u mirovanju, raste od vrijednosti 11.5 u novorođenčeta do 410 cm3 u odraslog.  Plućna ventilacija ( minutni volumen), odnosno ona količina zraka koja prođe kroz dišne organe u tijeku jednog minuta pri mirovanju i koja zavisi od veličine udisajnog zraka i frekvencije disanja, raste od 635 cm3 u novorođenčeta do 6150 cm3 u odraslog.

 

 

Tabela 3. Frekvencija disanja u jednom minulu (po Šalkovu. iz Mateev-a)
 
Tablica 3. Frekvencija disanja u jednom minulu (po Šalkovu. iz Mateev-a)
 

 

 

Djeca u ovo doba vrlo lako i brzo, lakše i brže nego ikada ranije ili kasnije, rješavaju nove motoričke zadatke bez obzira na što se konkretno odnose, da li je to u pitanju plivanje, skijanje, vožnja bicikla, razne igre i sl. Djeca odlično unapređuju svoju motoriku i istu odlično prilagođavaju različitim uvjetima. Radna sposobnost djeteta u ovom periodu može se održati relativno dugo vrijeme, duže nego što se to obično pretpostavlja, ali pod uvjetom daje tjelesno vježbanje u skladu s uzrasnim i individualnim mogućnostima djeteta. Period zrelog djetinjstva predstavlja vrlo pogodnu etapu ne samo za svestrani tjelesni odgoj već i za početak određene sportske aktivnosti -specijalizacije, jer se stanje organizma karakterizira skladnošću svih fizičkih i psihičkih procesa. Vrhunski sportski rezultati mogu se ostvariti ako se sa tjelesnim vježbanjem i treningom počinje već u djetinjstvu, kada je organizam dovoljno učvršćen i plastičan, pa zato i lako i sa uspjehom savladava određene načine kretanja. Sto se tiče vremena kada početi sa specijalizacijom i u kojim granama sporta dozvoliti djeci natjecanje, ne postoji jedinstveno mišljenje. Većina današnjih stručnjaka koji se bave problemima sporta, smatra da je potrebno otpočeti sa lakšim sportskim granama u periodu srednjeg i zrelog djetinjstva, dakle u vrijeme od 6-11/12 godina. U tom periodu treba naučiti: - plivanje, skijanje, vožnju bicikla, trčanje, klizanje, razne sportske igre. gimnastiku i sl. uglavnom vježbe koje se zasnivaju na okretnosti i brzini. Težište treninga je na prirodnim oblicima kretanja (Univerzalna sportska škola)

 

U periodu od 6.-9. godine najveći dio djece bi trebao biti obuhvaćen univerzalnom sportskom školom, a za najveći broj sportskih disciplina specijalizacija bi uslijedila nakon univerzalne škole sporta, poslije 11. godine. Ovdje je potrebno posebno obratiti pažnju kod prelaska na ranu specijalizaciju da se stupanj utjecaja opterećenja određuje, u prvom redu. obimom i intenzitetom vježbi, a ne specifičnošću određene grane sporta. Također je neophodno praviti razliku između zahtjeva pojedinih sportskih grana i disciplina, i godina starosti a nadalje i na osobnosti spola. Pri tome treba imati u vidu da su godine starosti (kronološki uzrast) samo opći. okvirni pokazatelj motoričkih sposobnosti pojedinca i općeg tjelesnog razvoja. Presudnu ulogu ima biološki uzrast, koji veoma često varira u granicama istih godina. Zato  i jeste bitno poznavanje ovih osobina za tjelesni odgoj uopće, a posebno za pravovremenu sportsku specijalizaciju, od naročitog značaja.

  Između kalendarske (kronološke) starosti i psihosomatskog razvoja ne postoji izrazito Čvrsta veza, zato se stupanj tjelesnog razvoja, biološka starost, ne mora podudarati sa kronološkim uzrastom.

Ove razlike se naročito često sreću u doba pred pubertetom i u pubertetu, kada se kriva rasta brzo penje ("faza akceleracije rasta"). Kao bolji i sigurniji pokazatelj za određivanje usklađenosti stupnja razvoja sa starošću organizma služi određivanje biološke starosti preko stadija razvijenosti spolnih organa, rendgenskog određivanja starosti kostiju (okoštavanje kostiju korijena šake) i nekih drugih pokazatelja biološke starosti.  Na osnovu ovih podataka može se utvrditi da li promatrana individua zaostaje u svom biološkom razvoju (retardant), normalno se razvija, ili je njen razvoj ubrzan (akcelcrant) u odnosu na kronološku starost.  

Biološki uzrast se objektivno utvrđuje rendgenskim snimkom edifiznih pukotina u zglobovima šake.

Rendgenološko prikazivanje osifikaciskih tačaka daje pouzdan uvid u dostignut stupanj okoštavanja skeleta. Snimkom zglobova šake može se predvidjeti dinamika daljeg rasta. Pojednostavljeno: bogatstvo u hrskavičnoj strukturi je indikator daljeg rasta. Okoštale hrskavice su siguran znak da je osifikacija završena te da dalji rast ne treba očekivati.

 

U pubertetu se može biološka starost procijeniti prema stupnju razvoja sekundarnih spolnih organa. Biometrijski profil osobe najočitije se može predstaviti pomoću "rešetke" u kojoj se prikazuju uzrast, visina, težina, raspon ruku, razvijenost seksualnih sekundarnih karakteristika i stupnja okoštavanja (osifikacijskih točaka). Dva primjera koji bi trebalo  da   ilustriraju značaj određivanja biometrijskog   profila. Trinaestogodišnji dječak ima osnovne antropometrijske mjere koje odgovaraju šesnaestogodišnjem uzrastu ali razvijenost sekundarnih seksualnih karakteristika i stupanj okoštavanja   odgovaraju njegovom stvarnom kalendarskom  uzrastu.

Zaključak: Dječak je izrazito disponiran za rast u visinu te je realno očekivati veoma visok rast. iako ovog dječaka  svrstavamo u kategoriju  akceleranata. Petnaestogodišnji dječak, međutim, spada  u  kategoriju   retardanata   usprkos   tome   Što   njegove antropometrijske mjere pokazuju sklad sa kalendarskim uzrastom.

 Razvijenost sekundarnih seksualnih odlika i stupanj okoštavanja odgovaraju sedamnaestogodišnjaku. Zaključak: Nije realno očekivati dalji intenzivniji somatski razvoj a pogotovo rast ovog dječaka. Utvrđivanjem biološke dobi prema   određenim karakterističnim obilježjima i  uspoređenjem dostignutog stupnja tjelesnog razvoja  sa prosječnim    vrijednostima pokazatelja razvoja  uzrasne grupe kojoj promatrano dijete   kronološki pripada, moguće je realno prognozirati dalji prirast tjelesnih sposobnosti.

 

U novije vrijeme, početak sportske specijalizacije sve se više sprovodi u dječjim sportskim školama  kojima se osigurava potrebna pedagoško-medicinska kontrola. Prema Dembu i sar. (1975.). uzrast sa kojim se može početi ovaj rad je različit (tablica 4).

 

(Napomena: Autori preporučuju postepenost u obučavanju mladih, naročito u vezi sa specijalističkim treningom, kao i potrebu stavljanja akcenta na opću fizičku pripremu. Isto tako, preporučuju i postepenost u primjeni natjecateljskog napora napora, te smatraju da broj natjecanja u tijeku jedne godine u uzrastu od 15-14 do 17 godina ne treba biti veći od 5-10, a u uzrastu 17-18 godina od 20 natjecanja)

 

Potrebno je boriti se energično protiv loše prakse mnogih sportskih klubova, koji osobe ove, najmlađe kategorije povjeravaju najmanje stručnim trenerima,   obično   svojim   članovima, koji najčešće, i pored svoje dobre volje, ni stručno ni pedagoški ne odgovara. U suštini, rad sa djecom ovoga uzrasta zahtijeva i u stručnom i  u pedagoškom pogledu visok nivo.  

U  ovom  periodu je  potrebno  putem  tjelesne i zdravstvene kulture, određenog tjelesnog   vježbanja   i   sportskog   treninga   dalje   uticati   na   hormon, morfološki razvoj, razvoj funkcionalnih sposobnosti svih organskih sustava kao   i   psihički   razvoj.   Samo  svestranim   vježbanjem   i   korištenjem svi uobičajenih sredstava u radu. moguće je osigurati ovakav razvoj.

 Masno tkivo se može utvrditi mjerenjem veličine kožnih nabora potkoljenice, trbuha, leđa i nadlaktice.  Velika količina masnog tkiva je uzrok gojaznosti, što dopunski opterećuje mišićni i srčani rad, te smanjuje funkcionalne i motoričke sposobnosti organizma.

 Rast grudnog koša ne ide paralelno s rastom čitavog tijela, nego znatno zaostaje. Kod dječaka, rast grudnog koša je pojačan u 7. 9. i 10. godini života, a kod djevojčica u 7. i 11. godini. Vitalni kapacitet pluća u 7. godini iznosi oko 1300 cm3.

 Rast malih  mišića ruku i stopala, kao i kostiju šake  i stopala se i dalje nastavlja moždana kora se sve više usavršava, pa mozak u 10. godini života teži oko 1300 g., a uvjetni refleksi se i dalje usavršavaju. Izmjena materija je velika, pa djeca imaju potrebu za više obroka dnevno, jer je zapremina želuca još uvijek mala. I rast srca je razmjerno sporiji od sustava velikih krvnih sudova, pa mu je rad lakši. Frekvencija srca je još učestala. Upravo zbog toga što je zapremina krvnih sudova dosta velika. Zato se često kaže da srce radi u relativnom mirovanju maksimalnim kapacitetom.

Zato nekontrolirano doziranje tjelesnih vježbi (po obimu i intenzitetu), može izazvati još brži rad srca, što bi se moglo negativno odraziti na pravilan rad i razvoj srčano- krvnog sustava. Pored toga potrebno je istaći i pojavu aritmije srčanog rada koje nastaje kao posljedica još nedovoljno usavršenog  automatizma grudnog koša.  Iako postoje vidljive razlike u obimu u odnosu na pojave još nedovoljno usavršenog automatizma srčanog rada. Potrebnu pažnju u ovom periodu posvećujemo i razvoju grudnog koša.

Iako postoje vidljive  razlike u obimu i odnosu na raniji uzrast, primjećuje se površnost u disanju zbog  nedovoljne razvijenosti  prave i pomoćne dišne muskulature. Nastojanje za stalnim jačanjem dišne muskulature je jedan od važnih zadataka, kako bi se postigao intenzitet i dubina disanja. U svemu ovome, nastavnik u svom radu, mora prvenstveno obratiti svoju pažnju na razvoj kralježnice, obzirom da je on osnova za pravilno držanje tijela.

 Disanje je uslijed relativno slabih mišića za disanje površno, odnosno nedovoljno duboko. Povećane potrebe za kisikom djece te dobi nadoknade se ubrzanim disanjem pa se njihova frekvencija disanja kreće od 20 do 22 puta u minuti.  Zbog  povećanog broja dišnih pokreta potrošnja kisika i plućna ventilacija pri vršenju jednakog tzv. standardnog rada veći su gotovo dva puta u mlađih nego u starijih učenika. Osim toga, pri površnom disanju zrak ne dopire do krvnih kapilara u plućima, zbog toga je korisnije duboko i rjeđe disanje nego plitko, bez obzira na broj dišnih pokreta u jedinici vremena.  Vitalni kapacitet pluća veći je u dječaka nego u djevojčica, i to u svim godištima, što je vidljivo iz priložene tablice:

 

 

Vitalni kapacitet pluća tablica 6

 

Vitalni kapacitet pluća tablica 6.

 

Dakle, sve upućuje na zaključak da se za vrijeme tjelesnog vježbanja posebna briga treba voditi u tzv. dubokom disanju, jačanju mišića za disanje, koji će takvo disanje omogućiti i dakako, o pravilnostima disanja. Osim toga, treba napomenuti da djeca dišu kroz kožu (više nego odrasli), pa ih prilikom vježbanja treba osloboditi suvišne odjeće, odnosno omogućiti im da vježbaju u za to prikladnoj opremi.

Sustav krvotoka u tom razvojnom razdoblju također pokazuje određene posebnosti, i u sastavu i u funkciji. Iako se odnos mase srca prema masi tijela već približava razmjerima koji postoje u odrasla čovjeka, ipak je opskrba tkiva krvlju dvaput veća nego u odraslih, i to prije svega zbog veće frekvencije srčanih kontrakcija. Time je u djeteta osiguran mnogo veći promet materija u svim tkivima. U tome pomaže i odnos volumena krvnih žila prema srcu, koji je u djeteta veći nego u odrasla čovjeka. To znači da srce djeteta treba raditi više i brže kako bi moglo potiskivati krv u sve krvne žile. To je jedan od temeljnih razloga zašto opterećenja u tom razvojnom razdoblju ne smiju biti suviše intenzivna i dugotrajna.

 Za djecu mlađe školske dobi karakteristična su i nestabilnost u frekvenciji pulsa koja se, međutim, relativno brzo neutraliziraju zbog velike sposobnosti prilagođavanja srčanog sustava. Broj srčanih otkucaja u djece te dobi iznosi od 90 do 84 u minuti.

 Brojna istraživanja upućuju na zaključak da tjelesno vježbanje pozitivno utječe na razvoj srčanog mišića. Dakako, temeljni je uvjet za to da se tjelesno vježbanje odvija u uvjetima optimalnog opterećenja. Dakle, i na to treba misliti u radu s djecom školske dobi, jer se njihov organizam ponaša drugačije nego organizam odraslog čovjeka ne samo za vrijeme opterećenja nego i za vrijeme oporavka.

Što se tiče živčanog sustava, treba reći da se oko 8. do 9. godine uglavnom završava oblikovanje anatomske građe velikog mozga. Mozak djeteta u 7. godini doseže 83%, a od 7. do 14. godine oko 95% svoga cjelokupnog razvoja. U djece mlađe i srednje školske dobi procesi inhibicije i iradijacije u CNS-u na mnogo su nižoj razini nego u odraslih. Osobito u djece mlađe školske dobi prevladavaju procesi iradijacije nad procesima inhibicije, posljedica toga je da se u rad uključuju suvišne i nepotrebne mišićne skupine, pa se rad ne odvija ekonomično. I o tome treba voditi brigu prilikom tjelesnog vježbanja.

Rast i razvoj učenika prate različite morfološke i funkcionalne promjene organizma koji, uz ostalo, uvelike ovise o aktivnosti žlijezda s unutarnjim lučenjem. Tako npr. za rast organizma od posebnog su značenja hormoni hipofize i hormoni žlijezde timusa. Osim toga što njezini hormoni pospješuju rast, oni istodobno zadržavaju razvoj spolnih žlijezda timusa.

 Razvoj žlijezde timusa završava se oko 8. do 10. godine, nakon čega  postupno atrofira i smanjuje svoju težinu, a sa smanjenjem njezine aktivnosti ubrzava se spolno sazrijevanje.  Za pravilno odvijanje rasta vrlo važnu ulogu ima izmjena tvari. U učenika te dobi to je još  i značajnije jer treba istaknuti da je jedna od važnih osobina organizma u tom razdoblju prilično velik opseg metabolizma tvari i energije. Naime, taj opseg je veći nego u odraslih što se, uz ostalo, može zaključiti na temelju vrijednosti bazalnog metabolizma energije na jedinicu površine tijela. Tako npr. rashod energije u stanju bazalnog metabolizma na 1m˛ površine tijela je u desetogodišnjaka 49,5 ccal, a u 16 godišnjaka do 18 godišnjaka 43 ccal. Uzroci toj pojavi su rastenje (stvaranje novih stanica), veće odavanje topline (relativno veća površina tijela u odnosu na masu) i mnogo veća pokretljivost djece.

 Dugo sjedenje i nepravilno nošenje školskih torbi, često jednom rukom, potencira krivljenje kralježnice u jednu ili u drugu stranu.

 Do polovine mlađeg školskog doba (9. god), nema bitnih razlika u tjelesnom razvoju dječaka i djevojčica. Tek iza tog vremena dolazi do diferencijacije prema spolovima.  Zato se nastava tjelesnog i zdravstvenog odgoja, mora organizaciono i metodološki podešavati tim zahtjevima. Izbor vježbi, sredstava, oblika i metoda rada mora  biti prilagođen morfološko-funkcionalnim zahtjevima organizma. kako muškog  tako i ženskog.  

Krajem ovog razdoblja mozak djeteta dostiže veličinu mozga odraslog.


 
Slijedeća »
Prijava





Zaboravili ste šifru?
Ako još nemate Korisnički račun, možete ga kreirati ovdje.
Zašto se registrirati?
Danas131
Ukupno1137562

(C) Fliesenstadt
 
Časopis Kondicijski trening
Anketa
Trener ste...
 
Top of Page
© Tekstovi i fotografije autorsko su pravo i vlasništvo portala Sport forma osim ako nije drugačije naznačeno. Uredništvo portala ne jamči za točnost i potpunost objavljenih informacija te ne preuzima nikakvu odgovornost za izravnu ili neizravnu štetu i ozljede proizašle iz sadržaja na portalu.
eXTReMe Tracker