Zastrašivanje je česta trenerska metoda koja svoju bazu ima u strahu. Onaj tko koristi ovu metodu prijeti sportašu sa oštrim posljedicama ako ne učini ono što je od njega traženo. Te posljedice obično uključuju neku vrstu fizičke ili emocionalne kazne koje usađuju strah u one koji ne izvršavaju ono što je od njih traženo. Fizičke kazne obično uključuju dodatne, intenzivnije treninge koji se koriste kako bi se sportaši poboljšali i kako bi ih se natjeralo da idući puta budu bolji. Emocionalna kazna uključuje konstantno ignoriranje sportaša i ljutnju na njega kroz duži vremenski period.

Podrazumijeva se da nema uspjeha bez intenzivnog treninga. Pa zašto onda treneri pokušavaju taj intenzivni trening koji je sportašima toliko važan i potreban pretvoriti u kaznu koja ima je toliko mrska i odbojna. Pretvarajući intenzivan trening u kaznu koju sportaši pod svaku cijenu pokušavaju izbjeći dobiva se posve suprotan efekt od željenog.

              Vaša sposobnost da efikasno motivirate druge uvelike ovisi o odnosu koji ste s njima izgradili. A odnos koji ste izgradili sa svojim sportašima utječe na njihovo samopouzdanje ili nedostatak istog. A upravo samopouzdanje predstavlja jednu od ključnih stvari za učenje sportskih vještina i postizanje dobrih rezultata, pogotovo pod pritiskom.

              Budite svjesni toga da će vas vaši sportaši iznevjeriti. Razočarat će vas i isfrustrirati. Posrnuti će u najvažnijem trenutku, puno puta. Izgubit će prednost i izgubiti borbu, utakmicu.. Jer sve je to sastavni dio svakog sporta. Vaši sportaši neće uvijek biti na vrhu i neće iskazati baš uvijek svoj puni potencijal bez obzira na to koliko ste vi dobar trener. Ali upravo to kako se odnosite prema njima tijekom takvih situacija odredit će vas kao dobrog trenera i uspješnog motivatora. Vičite koliko god hoćete, budite ljuti kad pogriješe, ali nemojte pri tome koristiti omalovažavanje i posramljivanje njih kao osoba.

Sportaši su uglavnom limitirani samo s onim u što vjeruju da je moguće. Prema tome, vaš je posao kao trenera kontinuirano im podizati samopouzdanje i vjeru u sebe. Kako?

1.     Ne prihvaćajte ništa manje od najboljeg - time što imate visoka očekivanja od njih i ne tolerirate ništa manje od toga da daju sve od sebe pokazujete im jasnu poruku- moguće je više.

Većina trenera postavlja određene ciljeve pred svoje sportaše na početku svake sezone. Međutim, problem se javlja kada vaši ciljevi nisu ciljevi vaših sportaša. Kada tjerate sportaše da se bore za vaš cilj dobiti ćete samo to da će oni uložiti svoje vrijeme u taj cilj - i ništa više od toga. Međutim, ako i njih uključite u proces stvaranja ciljeva na početku sezone, ako uključite i njihove želje tada ćete dobiti sportaše koji će u to uključiti i svoje srce i sav trud. Zapamtite da je bit motivacije imati smjer. Svaki sportaš je motiviran. Pitanje je samo motiviran za što? Neki jednostavno nisu motivirani za ništa. U takvim slučajevima ni sav trud koji vi kao trener možete uložiti neće napraviti baš neku razliku. Kako bi vi bili dobar motivator i vaši sportaši moraju imati nešto u sebi. Vi im samo morate pomoći da razviju dovoljno dobre razloge da budu najbolji. Oni moraju imati svoj cilj za koji su spremni raditi više i dati sve od sebe. Vi ih samo trebate usmjeravati u pravom smjeru tako da treninge pretvarate u ciljeve koji se temelje na procesu a ne na ishodu. Razgovarajte sa svojim sportašima kako bi vidjeli da li idu u dobrom smjeru. A najvažnija stvar u postavljanju ciljeva je da konstantno podsjećate svoje sportaše zašto su tu svaki dan. Tako ćete im održati razinu motivacije i povećati kvalitetu njihovog truda na treningu. Zašto to raditi? Zato što je malo sportaša sasvim sposobno motivirati sami sebe dovoljno da ostanu fokusirani samo na svoj cilj.

2.     Postavljajte izazove pred svoje sportaše svaki dan - treneri koji ne postavljaju adekvatne izazove pred svoje sporaše gube njihovo poštovanje. Bez odgovarajućih izazova nema motivacije niti zadovoljstva nakon ispunjenja istih. I možda se dogodi da se u procesu sportaši bune i opiru. Ali na kraju će vam biti itekako zahvalni.

3.     Ostanite pozitivni - kritična povratna informacija važna je i nužna. Međutim, kao trener morate znati njezine granice kao i balansirati između pozitivne i negativne kritike. Nemojte im samo isticati ono što rade pogrešno. Istaknite ono što rade dobro.

U globalu, većina trenera tjera svoje sportaše na izuzetno teške treninge težeći čim boljoj tehnici. Oni žele u svoje sportaše usaditi razmišljanje da samo težak rad i žrtvovanje može dovesti do uspjeha. Međutim, ono što uspješni treneri rade je da pokušavaju takve treninge podići na višu razinu. To znači da u svojim treninzima teže uspjehu ali pri tome mijenjaju svoje sportaše emocionalno i mentalno. Na taj način da oni odlaze s treninga osjećajući se dobro sami sa sobom, emocionalno jaki i sa samopouzdanjem. Takvi sportaši postaju bolji ljudi nakon interakcije sa takvim trenerima. To se postiže na vrlo jednostavan način: pozitivnom povratnom informacijom. Ulovite svoje sportaše na dnevnoj bazi kako rade dobre stvari. Kada vaši sportaši naprave nešto dobro dajte im do znanja da ste to primijetili. Recite im to direktno, nemojte samo misliti da se takve stvari podrazumijevaju. Nema ničeg što toliko izgrađuje motivaciju kao konstantno prepoznavanje s vaše strane. Ništa toliko ne podiže samopouzdanje kao trener koji prepoznaje da ste dobro nešto odradili. Puno trenera funkcionira na principu da sportašima govori samo ono što su krivo napravili.

Naravno da je važno sportaše tjerati preko njihovih granica i postavljati pred njih nove izazove koji ih tjeraju da napuste svoju “zonu sigurnosti” i suoče se s novim i nepoznatim stvarima. To znači da u većini slučajeva morate biti izuzetno strogi. Međutim, to nije u nikakvoj suprotnosti sa osiguravanjem poticajne povratne informacije kada su stvarno odradili dobar posao. Trenerski posao sam po sebi uopće nije zahvalan jer i vi sami u većini slučajeva dobivate samo negativne povratne informacije. Rijetko kad trener biva pohvaljen kako od strane nadređenih tako i od strane roditelja i publike. Uglavnom ga se konstantno krivi za sve loše, a kada i biva pohvaljen to se u većini slučajeva događa tek nakon nekog izuzetno dobrog rezultata i velikog uspjeha. To stavlja trenere pod izuzetno veliki pritisak koji zatim oni direktno prenose na svoje sportaše. Sve to temeljeno je isključivo na težnji za uspjehom koja s vremenom izaziva anksioznost i nedostatak samopouzdanja ako se sportaši i treneru počnu poistovjećivati sa svojim rezultatima.

4.     Stavite svoju negativnu povratnu informaciju u pozitivan kontekst - negativnu povratnu informaciju držite jasnom, specifičnom i što pozitivnijom (kada se krećete ovako, nitko ti ne može ništa). Ustvari time govorite ako napraviš to biti ćeš uspješan. Time tjerate sportaša da se koncentrira na rješenje a ne na problem i motivirate ga da napravi određene akcije kako bi promijenio lošu situaciju u kojoj se trenutno nalazi.

5.     Napravite sendvič od pozitivnih i negativnih kritika - kada dajete negativnu kritiku zakamuflirajte ju uz nešto što sportaš već radi dobro. Kod djece omjer pozitivnog i negativnog trebao bi biti 4-5 naprama 1. Kod odraslih on se može smanjiti na 1 na 1.

6.     Ističite pojedince, kritizirajte grupu - kada sportaš napravi nešto dobro, pohvalite ga pred cijelom grupom. Međutim, kada netko pogriješi, zaustavite trening kada to primijetite i svima istaknite da nije dobro da rade to.