|
UVOD Osnovne su pretpostavke napretka u trenažnom procesu razina tehničko-taktičke osposobljenosti i visok intenzitet treninga. Drugim riječima, tehničko-taktičke vještine potrebno je izvoditi u uvjetima visokog intenziteta. Kada u trenažnom procesu dostignemo razinu na kojoj svi sportaši zadovoljavaju navedene uvjete, možemo govoriti o tome da imamo integrativni razvojni trening u kojemu svaki pojedinac osobno nadilazi vlastite limite, što se u konačnici manifestira timskom sportskom formom. Također, postignuta timska kohezija stvara gotovo idealne uvjete za dodatni individualni napredak čime se, ustvari, zatvara začarani krug napretka. Košarka se ubraja u kategoriju kompleksnih sportova koju čine kompleksi jednostavnih i složenih gibanja u uvjetima suradnje koju izvode članovi momčadi u igri (D. Milanović, 1997.). Za ostvarenje željenih sportskih rezultata potrebna je optimalna razina kondicijske pripremljenosti sportaša, u ovom slučaju košarkaša. Strukturu kondicijske pripremljenosti čine funkcionalne sposobnosti i motoričke sposobnosti. Funkcionalne sposobnosti čine podražaji aerobnog i anaerobnoga karaktera. Aerobno treniranje podrazumijeva upotrebu oksidacijskih energetskih procesa, a može se razvijati kontinuiranom ili intervalnom metodom. Anaerobno treniranje određeno je fosfatnim energetskim mehanizmima te glikolitičkim energetskim mehanizmima, a postižu se primjenom intervalne metode rada. Trening motoričkih sposobnosti usmjeren je na razvoj snage, brzine, koordinacije, agilnosti, fleksibilnosti, izdržljivosti, ravnoteže i preciznosti. Naravno, zastupljenost pojedinih motoričkih sposobnosti u različitim sportovima jest drukčija. U košarci su, primjerice, sigurno zastupljenije brzina, agilnost, snaga, dok su u nekim drugim sportovima ravnoteža ili preciznost na prvome mjestu. AGILNOST U KOŠARCI Nema sumnje da je košarka sport koji karakterizira, među ostalim, učestalo mijenjanje pravca kretanja u svim smjerovima, pri čemu je ključno, s aspekta napada odnosno obrane, kretnje izvoditi brže od protivnika. Upravo se ta motorička sposobnost promjene pravca kretanja u uvjetima visokog intenziteta zove – agilnost. Tehnički pravilno izvedene individualne akcije, napadačke (s loptom i bez lopte) i obrambene kretnje ključni su dio u uspjehu svake momčadi. Tajna učinkovitoga kretanja s loptom i bez nje leži u tome da svaka kretnja treba imati svoju svrhu. Pravilno izvođenje tehnike kretanja zasigurno će ubrzati individualnu, ali i grupnu igru. PERIODIZACIJA TRENINGA AGILNOSTI S obzirom na to da se u strukturi agilnosti nalazi i startna brzina, koordinacija i ravnoteža, dolazi se do saznanja da je te sposobnosti u njihovu temeljnom obliku moguće razvijati već od vrlo rane faze bavljenja sportom. Upravo su u tu svrhu diljem zemlje otvorene univerzalne sportske škole koje imaju primarni zadatak višestranog utjecaja na pripremljenost djece sportaša. Ulaskom u sportske klubove počinje faza u kojoj se razvijaju specifični pojavni oblici motoričkih sposobnosti pa tako i agilnosti. U natjecateljskom vrhunskom sportu agilnost ćemo primarno razvijati situacijskom metodom i situacijskim pojavnim oblicima, a sposobnosti prema vezanosti uz pojedine uloge igrača u igri. U godišnjem planu i programu, agilnost ćemo trenirati u fazi specifične situacijske pripreme što ne isključuje trening i u prethodnoj fazi, ali u znatno manjem opsegu. S obzirom na to je li riječ o pripremnom ili natjecateljskom razdoblju i s obzirom na broj utakmica u natjecateljskom razdoblju, agilnost ćemo trenirati češće, odnosno rjeđe. Isto tako, trening brzinsko eksplozivnih svojstava (BEA, u literaturi spominjan i kao SAQ), gdje se agilnost nerijetko spominje kao integrativni dio, u košarci može naći svoju primjenu tijekom uvodnoga dijela, unutar glavnoga dijela ili kao zaseban trening inervacijskog podražaja. Ako je riječ, primjerice, o mikrociklusu s dvije utakmice, trening agilnosti gotovo je neizvediv u svom klasičnom obliku – on se tada može integrirati u uvodnom pripremnom dijelu treninga. PRIMJER KOMPLEKSNOG TRENINGA U uvjetima visokog intenziteta igre i treninga, potrebna je dobra priprema (globalna obrada) lokomotornog aparata s naglaskom na kritične regije tijela, odnosno na jezgru tijela (core), stražnji kinetički lanac, zglob ramena, preponski dio, zglob kuka i zglob koljena. Ovakva se priprema sa svojim različitim oblicima upotrebljava u kontinuitetu tijekom cijele sezone te u neposrednoj pripremi prije treninga. Model kompleksnog treninga koji ćemo u nastavku rada navesti sastoji se od rada s teretom te rada u dvorani s loptom i bez lopte. Tablica 1. Primjer rada s teretom RAD S TERETOM Princip rada temelji se na tome da je zadatak sastavljen od vježbe globalnoga karaktera visokog intenziteta, vježbe niskog intenziteta (obično niska razina pliometrije ili proprioceptivna vježba) i prevencijske vježbe. Opterećenja u radu s teretom dozirana su individualno i kretala su se od srednjih do maksimalnih. Svaki zadatak izvodi se po četiri serije između kojih nema stanke (predviđena je prelaskom s jednog radnog mjesta na drugo). Stanka između zadataka jest dvije minute. RAD NA PARKETU Rad na parketu sastoji se od vježbi specifične i situacijske izdržljivosti. Trčanje ukrug sa zadacima: Zadaci se izvode na čelnim crtama, a bočne se linije uvijek trče pravocrtno licem, odnosno drugom bočnom linijom leđima sa zabacivanjem potkoljenica. Zadaci: - bočno dokorakom - karioka - stav. Slika 1. Vježba trčanja u krug sa zadacima Prva tri kruga trče se normalno, samo se suprotna bočna crta trči leđima. U sljedeća se tri kruga dodaje prvi zadatak – bočno kretanje dokorakom, u sljedeća tri – karioka te na kraju stav. Pauza 2’ (u pauzi je predviđena hidratizacija te po potrebi individualno istezanje) - Vježba SPRINT-STAV: Sastoji se od maksimalnog sprinta iz kornera do vrha reketa gdje se što brže prelazi u košarkaški obrambeni stav (bočno) do spajanja središnje i bočne linije, stražnji pivot-okret, maksimalni sprint + stav. Slika 2. Vježba sprint-stav. Vježba se izvodi osam puta. Pauza je aktivna – hodanje do početne pozicije. Pauza je 2’ (u pauzi je predviđena hidratizacija te po potrebi individualno istezanje). - Vježba SPRINT-STAV-STAV-SPRINT: Sastoji se od maksimalnog sprinta do stolice, bočnoga kretanja u stavu, dijagonalnoga kretanja u stavu te od sprinta do sljedeće stolice gdje se ponovno nastavlja slijed – stav bočno, stav dijagonalno… Vježba se izvodi sa svake strane četiri puta. Slika 3. Vježba sprint-stav-stav-sprint.
- Vježba igre 1 na 1 na 4/4 igrališta: – dvije dužine terena – igra se do 5 poena (svaki ubačaj vrijedi 1 poen). Pauza je 2’ (u pauzi je predviđena hidratizacija te po potrebi individualno istezanje). - Vježba 1 na 1 na 1/4 igrališta: – na osvojenu loptu iz sjedeće pozicije (na znak igrači trče prema lopti s osnovne linije na vrh reketa i igra se 1 na 1) – igra se do 7 poena, do postignutoga koša, dodavanjem preko trenera. Pauza je 2’ (u pauzi je predviđena hidratizacija te po potrebi individualno istezanje). - Vježba 4 na 4 s dva trenera na 1/4 igrališta: – treneri stoje unutar igrališta i igrači ih mogu iskoristiti tijekom napadačkih akcija – igra se do 15 poena na dvije pobjede. Trajanje ovakvoga kompleksnog treninga jest između 150 i 165 minuta. ZAKLJUČAK Unapređenje mišićnog, vezivnog tkiva, fleksibilnosti i proprioceptivni podražaji sastavni su dijelovi snovnoga kondicijskog treninga te imaju važan učinak u prevenciji od ozljeda. Spoj rada u teretani i rada na parketu pokazali su se kao dobar model treninga integrativne pripreme. Način rada koji je prikazan usmjeren je na agilnost u specifičnim i situacijskim uvjetima. Primijenjen je u praksi tijekom natjecateljskog razdoblja prvoligaškoga košarkaškoga kluba te je pokazao pozitivan pomak u natjecateljskoj formi. LITERATURA 1. Bompa, T. (2005). Cjelokupan trening za mlade pobjednike. Zagreb: Gopal. 2. Milanović, D. (1997). Osnove teorije treninga. U D. Milanović (ur.), Priručnik za sportske trenere, (str. 481 – 603). Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu. 3. Milanović, D. i sur. (2005.) Teorija treninga: Priručnik za praćenje nastave i pripremanje ispita. Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu. 4. Jukić, I. (2001). Strukturna analiza sadržaja kondicijske pripreme u košarci. (Disertacija). Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu. |